Postoji trenutak koji većina žena ne kaže naglas.
Onaj kad staneš pred ogledalo
i prva misao nije ljubav — nego nelagoda.
Onaj kad kažeš da si “samo gladna”,
a duboko znaš da pokušavaš utišati nešto iznutra.
Onaj kad želiš napraviti korak naprijed,
ali te strah paralizira… pa se povučeš i praviš da ti to ni nije važno.
Ako si se prepoznala u ovome,
važno je da znaš jednu stvar odmah na početku:
Nisi slaba. Nisi pokvarena. Nisi bez discipline.
Samo si dugo živjela bez alata kako nositi emocije, stres i sebe samu.
Mnoge žene kažu da im je rad pred ogledalom “glup”, neugodan ili lažan.
Neke se smiju. Neke osjete sram. Neke požele samo leći i nestati.
I to je zapravo najvažniji znak.
Jer problem nije ogledalo.
Problem je što nas nitko nikad nije naučio kako biti nježan prema sebi.
Cijeli život slušamo:
nemoj plakati
budi jaka
izdrži
nije to ništa
I tako naučimo biti jake za sve druge…
ali potpuno izgubljene kad ostanemo same sa sobom.
Zato je prvi korak puno manji nego što misliš.
Ne moraš se odmah voljeti.
Dovoljno je da staneš, pogledaš se i kažeš:
“Vidim te. Tu sam.”
Za mnoge žene, to je prvi put da su stvarno viđene.
Prejedanje, napadaji slatkog, grižnja savjesti…
to nisu znakovi slabosti.
To su pokušaji tijela da se smiri kad nema drugi način.
Zato “izbacivanje svega” tako često završi istim krugom:
kontrola → pritisak → stres → pucanje → krivnja → još veći pritisak.
Rješenje nije savršena disciplina.
Rješenje je pauza prije reakcije.
Ponekad je dovoljno samo 90 sekundi:
ruka na prsa
spor udah i još sporiji izdah
pitanje: “Što mi sada stvarno treba?”
U tom prostoru između impulsa i reakcije
počinje se vraćati kontrola bez kazne.
Strah da nećeš uspjeti.
Strah da nećeš znati.
Strah da nisi dovoljno jaka.
Taj strah lako preraste u anksioznost, paralizu i povlačenje iz života.
Ne zato što si kukavica —
nego zato što tvoj živčani sustav pokušava spriječiti bol.
Zato se strah ne rješava velikim odlukama.
Rješava se malim dokazima sigurnosti.
Jedna poruka.
Jedna šetnja.
Jedna mala akcija koja tijelu kaže:
“Sigurna sam. Mogu.”
To je 1% hrabrosti koji mijenja smjer.
Ovo je jedna od najtežih rečenica koje žene izgovore.
Jer iza nje stoje trud, razočaranje i umor od stalnog kretanja ispočetka.
Ali istina je vrlo jednostavna:
Motivacija nije uzrok. Motivacija je posljedica.
Kad nemaš:
jasan plan
realan tempo
regulirane emocije
tijelo ulazi u stres.
A iz stresa je gotovo nemoguće graditi dugoročne rezultate.
Zato prava promjena ne počinje jačom disciplinom.
Počinje drugačijim vođenjem sebe.
Manji ciljevi.
Više kontinuiteta.
Nula krivnje.
Tu rezultati napokon postaju održivi.
Možda ti ne treba još jedna dijeta.
Još jedan plan.
Još jedan pokušaj “od ponedjeljka”.
Možda ti samo treba:
razumjeti svoje emocije
smiriti živčani sustav
prestati ratovati sa sobom
naučiti kako se voditi — iznutra
Upravo zato postoji mentorski program.
Mjesto gdje ne radimo samo prehranu i trening,
nego temelj svega: tvoj odnos prema sebi.
Jer kad se to promijeni,
mijenja se način na koji jedeš, dišeš, biraš, odustaješ…
i način na koji živiš.
Ako osjećaš da je vrijeme da izađeš iz kruga:
krivnje
prejedanja
straha
stalnog kretanja ispočetka
pozivam te da klikneš na link i saznaš više o mentorskom programu.
Možda ovo nije još jedan pokušaj.
Možda je ovo prvi put da stvarno staneš na svoju stranu.
Klikni na link i saznaj više ⬇️
https://5ra-fit-flow-mentorski-start.mailerpage.io/