Bol je jedna od najčešćih, ali i najnejasnijih ljudskih iskustava.
Može se pojaviti nakon ozljede, dugog sjedenja, stresnog razdoblja ili potpuno „bez razloga“. Godinama gledam kako neki ljudi prolaze kroz začarani krug traženja dijagnoza, pokušavanja novih tretmana i osjećaja da im tijelo radi protiv njih. No istina je daleko ohrabrujuća:
Bol nije kazna — bol je informacija.
A još važnija istina: možeš imati više kontrole nad njom nego što misliš.
U ovom blog postu želim ti pokazati kako kombinacija pokreta, mindseta i jednostavnih navika može postati tvoj najjači alat za izlazak iz kronične boli.
Mnogi ljudi provedu godine pokušavajući pronaći što točno nije u redu s njihovim tijelom.
– „Sigurno je disk.“
– „Sigurno je živac.“
– „Sigurno je loše držanje.“
Problem?
Tijelo rijetko funkcionira tako jednostavno.
Znanost jasno pokazuje da snimke poput MRI-ja ne predviđaju razinu boli. Ljudi bez ikakvih simptoma često imaju „degeneracije“, „hernije“ ili „abnormalnosti“, dok neki s čistim nalazima osjećaju jaku bol.
Umjesto da juriš savršenu dijagnozu, pokušaj ovo:
👉 Postavi si pitanje: što danas mogu napraviti kako bih se osjećao/la bar malo bolje?
To pitanje te vraća u ulogu aktivnog sudionika — a ne pasivnog „pacijenta“ koji čeka spas izvana.
Jedna od najpodcjenjenijih činjenica o boli je ova:
Mozak odlučuje koliko bolno nešto osjećaš.
To ne znači da je bol „u tvojoj glavi“.
To znači da je bol proizvod cijelog tvog iskustva:
– koliko si pod stresom,
– koliko se osjećaš sigurnim,
– koliko se bojiš pokreta,
– kako govoriš o svom tijelu.
Ako svakodnevno ponavljaš:
„Moja leđa su uništena“, „Ovo se nikad neće popraviti“, „Samo da se ne pogorša“ —
tvoj mozak dobiva jasnu poruku: opasnost je prisutna.
A bol = zaštita.
Pokušaj promijeniti narativ:
– „Moje tijelo se prilagođava.“
– „Učim se ponovno slobodno kretati.“
– „Svaki dan gradim kapacitet.“
Zvuči jednostavno, ali ovakve rečenice nisu self-help.
One doslovno mijenjaju kako tvoj živčani sustav procesuira signale.
Većina se ljudi boji pokreta kada osjećaju bol. Potpuno razumljivo. No problem je što izbjegavanje pokreta stvara još veću osjetljivost.
Ključ nije u tome da se forsiraš. Ključ je u ovome:
👉 Mali, dosljedni, neugodni ali ne bolni pomaci.
Primjeri:
– Umjesto 10 čučnjeva do granice pucanja, napravi 3 lagana, kontrolirana.
– Umjesto izbjegavanja saginjanja, vježbaj spuštanje prema podu uz podršku ruku.
– Umjesto straha od uvrtanja trupa, počni s blagim rotacijama sjedeći.
Kada se pokrećeš u rasponu koji je tijelu sigurniji, živčani sustav smanjuje alarm.
I tada dolazi ono što svi žele: prostor za progres.
Ovo su faktori koji najbrže mijenjaju osjetljivost sustava:
✔ San
7–9 sati nije luksuz nego biološka potreba. Loš san pojačava bolsku osjetljivost do 30%.
✔ Stres
Nije poanta ukloniti stres — poanta je naučiti tijelo da se nakon stresa može vratiti u mir.
Duboko disanje, meditacija, šetnja – sve to djeluje kao „reset“.
✔ Prehrana
Ne trebaš savršenu dijetu. Ali smanjenje procesirane hrane i povećanje cjelovitih namirnica smanjuje upalne procese i čuva energiju.
✔ Društvo
Loši odnosi povećavaju bol.
Podrška smanjuje bol.
Jednostavno i brutalno točno.
Bol je varljiva. Možeš imati fantastičan dan, pa sutra osjetiti tegobe i pomisliti da si sve uništio/la.
Zato koristi bolje mjere:
– Spavaš li bolje?
– Imaš li više energije?
– Možeš li obaviti više dnevnih aktivnosti?
– Osjećaš li se sigurnije u pokretu?
Ako je odgovor da na jednu od njih — napreduješ.
Ne postoji čarobna tableta, savršena dijagnoza ili idealan tretman.
Ali postoji proces.
I ovaj proces izgleda ovako:
1% bolje danas → 1% bolje sutra → potpuno drugačije tijelo u nekoliko mjeseci.
Tvoje tijelo nije slomljeno.
Tvoj živčani sustav nije tvoj neprijatelj.
Pokret, mindset i životne navike — to je trio koji vraća kontrolu tebi.
Poklanjam ti e-book: Išijas reset
U kojem možeš pronaći 11 različitih pokreta. Skini besplatni ebook klikom na link: